Kao javna ustanova osnovana slijedom Pariških načela Ujedinjenih naroda s ciljem neovisnog promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, Centar za ljudska prava dužan je javno reagirati u povodu aktualnih rasprava koje se dotiču Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, a posebno pitanja prava na život i suzbijanja diskriminacije. Pozdravljajući svako pozivanje na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, smatramo važnim istaknuti kako u članku 3. Deklaracije stoji da „svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost“. Autori/ice Univerzalne deklaracije u ovom članku pravo na život stavljaju u kontekst osobne sigurnosti, te pri tome ne zauzimaju stav o tome kada život počinje i kad prestaje. Dok članak 3. ne donosi stav oko etičkog pitanja da li pravo na život uključuje nerođenu djecu, niz međunarodnih dokumenata govori o potrebi zaštite reproduktivnih prava žena. Jednako tako članak 3. ne određuje se vezano za pitanje eutanazije, već se na raznim tijelima Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe vode sadržajne interdisciplinarane rasprave o pravu na smrt.

U članku 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima stoji da „svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji, bez razlike po bilo kojoj osnovni, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinski status, rođenje ili drugi status.“ Članak 2. Univerzalne deklaracije uvodi načelo nediskrimacije, koje postaje temeljnim dijelom Ustava Republike Hrvatske, više direktiva Europske komisije i raznim drugim dokumentima Ujedinjenih naroda. Prvog dana Nove godine, 1. siječnja 2009., stupit će na snagu Zakon o suzbijanju diskrminacije. Ovaj Zakon uvodi široku osnovu za zaštitu od diskriminacije, precizno definira što predstavlja diskriminatorno ponašanje, a ured Pučkog pravobranitelja učvršćuje kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije. Zakon o suzbijanju diskriminacije ne donosi odredbe koje bi se odnosile na prava istospolnih zajednica, već daje jasniji pravni temelj za sprečavanje diskriminacije bilo koje osobe.

U tom smislu Centar za ljudska prava smatra kako je potrebno usmjeriti sve snage na djelotvornu primjenu ovoga važnog Zakona. U razdoblju neposredno prije i nakon donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije, jasno je izrečen stav Hrvatske biskupske konferencije ali i raznih vjerskih udruga o ovome zakonu. Za razliku od organizacija za zaštitu ljudskih prava i drugih organizacija civilnog društva, vjerske zajednice i udruge uglavnom su bile vrlo kritične prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Centar za ljudska prava smatra kako vjerske zajednice i vjerske udruge imaju puno pravo sudjelovati u raspravama o svim društvenim pitanjima. Pri tome, međutim, niti jedna vjerska zajednica ne bi smjela tražiti poseban status već bi trebali gajiti uvjete u kojima sve vjerske zajednice i udruge ravnopravno, otvoreno i tolerantno sudjeluju u javnim raspravama. Konačno, Centar za ljudska prava izražava nadu da će 2009. godina biti obilježena konstruktivnijim dijalogom svih relevantnih dionika oko aktualnih pitanja iz područja ljudskih prava – na taj način biti ćemo spremniji za suočavanje s izazovima koje stoje pred nama.

Za Centar za ljudska prava:

Tin Gazivoda, ravnatelj                                                                                                             Zagreb, 30. prosinca 2008.