U skladu s osnovnom misijom Centra za ljudska prava kao javne ustanove s ciljem neovisnog promicanja ljudskih prava, Statutom Centra, konkretnim iskustvima iz rada radne skupine Vlade RH, kao i sadržajem javne rasprave o Nacrtu prijedloga zakona o suzbijanju diskriminacije, održane 28. ožujka 2008. u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Centar dostavlja Uredu za ljudska prava sljedeće mišljenje:

Sa stanovišta ljudskih prava Prijedlog zakona predstavlja značajan iskorak u području zaštite od diskriminacije, s obzirom da RH do sada nije imala sustavno riješeno ovo područje zaštite ljudskih prava, već su anti-diskriminacijske odredbe bile dijelom nekih zakonskih rješenja, a pritom su neka važna područja bila nepokrivena. Za ishod procesa izrade ovog Prijedloga zakona držimo ključnim činjenicu da je bio participativan i otvoren, te su u njemu su sudjelovali predstavnici Ureda Pučkog pravobranitelja, specijaliziranih pravobranitelja, pravni stručnjaci i stručnjaci iz ljudskih prava, organizacije civilnog društva za ljudska prava, tijela državne uprave, predstavnici javnih ustanova te sindikata.

Prijedlog Zakona predstavlja sadržajni iskorak iz nekoliko razloga: ponajprije, on obuhvaća vrlo širok opseg osnova diskriminacije. Nadalje, jasno definira oblike diskriminacije, gdje valja posebno istaknuti sustavno uvođenje pojmova indirektne diskriminacije, segregacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, definiranje težih oblika diskriminacije, kao i sankcioniranje poticanja na diskriminaciju i propuštanja razumne prilagodbe osobama s invaliditetom. Isto tako, Prijedlog zakona ima vrlo široko područje primjene, što znači da su njime direktno pokrivena i područja obrazovanja, znanosti i športa, zdravstvene zaštite, stanovanja, javnog informiranja i medija te sudjelovanja u kulturnom stvaralaštvu.

U postupcima pred sudom Prijedlog zakona donosi važne inovacije koje mogu značajno pridonijeti zaštiti od diskriminacije. Radi se o uvođenju instituta umješača na strani žrtve, kao i uvođenju udružne tužbe protiv diskriminacije koja otvara vrata boljoj zaštiti kolektivnih prava skupina građana/ki koje su izložene većem riziku od diskriminacije, te ukidanju i prevenciji diskriminatornih praksi.

Novina na institucionalnom planu od koje se može očekivati i najveći pomaci na suzbijanju dikriminacije u praksi jest uvođenje središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, koje prijedlogom Zakona postaje pučki pravobranitelj. Pučki pravobranitelj i dosada je imao najširi uvid u ovo  područje, a k tome je jedino Ustavom definirano tijelo za zaštitu ljudskih prava građana/ki, koje se ovim Prijedlogom zakona dodatno osnažuje. Također, Prijedlogom zakona osnažuje se socijalni dijalog i dijalog s organizacijama civilnog društva na ovom pitanju.

Najveći izazov ovaj će zakon imati u području provedbe u praksi, pri čemu želimo staviti osobit naglasak na potrebu sustavnog i dugotrajnog senzibiliziranja i edukacije, prvenstveno sudaca i službenika državnih tijela i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih službi, ali i čitave javnosti. Naime, problematika diskriminacije iziskuje s jedne strane rad na osvješćivanju predrasuda i prepoznavanju diskriminacije, a druge potrebu stručne edukacije, budući se radi o relativno novom području u kom je značajno poznavanje sudske prakse Europskog suda za ljudska prava te nekih europskih zemalja s dužom tradicijom politika suzbijanja diskriminacije. 

Zaključno, Centar želi istaći kako će uspješna provedba ovog zakona ovisiti o dobro pripremljenoj i sveobuhvatnoj kampanji informiranja građana/ki, te senzibiliziranja i usavršavanja u pravosuđu i upravi, gdje ponovno važnu ulogu moraju imati dionici koji su sudjelovali u izradi Prijedloga zakona. Međutim, kada je riječ o normativnoj razini, smatramo kako Prijedlog zakona sadržava visoke standarde zaštite ljudskih prava, te će u tom smislu pružiti dobar temelj za pojačane aktivnosti na sprječavanju pojava diskriminacije u našem društvu.

Jagoda Novak

Voditeljica Odjela istraživanja i informiranja