Zagreb, 2. lipnja 2008.

Priopćenje za javnost Centra za ljudska prava u svezi Prijedloga zakona o suzbijanju diskriminacije

Borba protiv diskriminacije zadatak je svake demokratske države i jedno od ključnih područja u kojima se prepoznaje koliko je pojedina država doista spremna štititi ljudska prava svih građana/ki. Načelo jednakosti i nediskriminacije bilo koje osobe jedno je od temeljnih osnova ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Prijedlog zakona o suzbijanju diskriminacije, čiji je nositelj Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, donosi sadržajni iskorak u zaštiti od diskriminacije. Prijedlog zakona obuhvaća široku osnovu za zaštitu od diskriminacije, uvodi središnje tijelo za zaštitu od diskriminacije, precizno definira diskriminatorno ponašanje te uvodi inovativne postupovne odredbe koje otvaraju mogućnost dodatne zaštite diskriminiranih osoba i skupina u praksi.

Posebice valja istaknuti kako je Prijedlog zakona izrađivan u posve otvorenom i participativnom procesu te uz javnu raspravu u kojoj su bili uključeni relevantni pravni stručnjaci i stručnjaci iz ljudskih prava, velik broj organizacija civilnog društva, sva tijela državne uprave, djelatnici iz pravosuđa, te Pučki pravobranitelj i specijaliziranji pravobranitelji. Začuđuje stoga naglo odustajanje od glasanja Hrvatskog sabora o ovom Prijedlogu zakona, te s tim u vezi izjave dužnosnika Katoličke crkve kako su pojedine odredbe Prijedloga zakona sporne te kako je potrebna izrada kvalitetnog zakona.

Na tragu navedenoga, te u skladu s Mišljenjem Centra od 19. svibnja 2008. (u prilogu), Centar za ljudska prava smatra kako je procedura donošenja zakona bila vrlo otvorena, a Prijedlog zakona sa stanovišta struke i ljudskih prava na vrlo visokoj razini, te da svaki eventualni amandman kojeg bi podnijela Katolička crkva ili bilo tko od zainteresiranih dionika mora biti ograničen, dobro argumentiran i u cijelosti iznesen u javnosti. Sve drugo predstavljalo bi tajnovit i netransparentan utjecaj na do sada vrlo otvoren proces donošenja zakona, te bi moglo imati loše posljedice na njegovu djelotvornu provedbu.

Tin Gazivoda

Ravnatelj