Konferenciji su prisustvovali brojni predstavnici različitih institucija, organizacija civilnog društva iz Hrvatske i zemalja okruženja, diplomatskog zbora, kao i veliki broj pravnih stručnjaka.

U procesu usklađivanja domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije u okviru poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna ljudska prava 16. svibnja 2008. usvojen je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći radi uspostave sustava koji će omogućiti stručnu pravnu pomoć i ravnopravan pristup sudovima i drugim tijelima državne vlasti građanima slabijeg imovnog stanja. Konferencija je održana kako bi se kroz dosadašnja iskustva stečena u provedbi uočili problemi i praktične manjkavosti sustava te čuli praktični prijedlozi za njegovo unapređivanje.

Uvodno se sudionicima obratio gospodin Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa Republike Hrvatske, naglasivši kako je Hrvatska ostvarila napredak u primjeni sustava besplatne pravne pomoći, no još uvijek ima puno prostora za poboljšanja. Ministar se osvrnuo, a potom je i predstavnica Ministarstva pravosuđa podrobnije analizirala podatke prema kojima je u godinu i pol dana primjene Zakona zaprimljeno 6.049 zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći, od čega je prihvaćeno njih 4.271 odnosno 71%. Na Upravnom je sudu od početka primjene Zakona zaprimljeno 27 tužbi od kojih je 18 riješeno.

Gospođa Ljiljana Božić-Krstanović iz Koalicije za promociju i zaštitu ljudskih prava iznijela je niz kritika na Zakon i njegovu primjenu, ocijenivši ga birokratiziranim. Obrasci za zahtjeve su previše komplicirani pa ih građani ne mogu sami ispuniti, a uvjeti za ostvarivanje prava su restriktivni i neusuglašeni sa ekonomskim stanjem u državi. Prigovorila je i podacima o utrošku novca za prošlu godinu.

Predstavnik misije UNHCR-a u Hrvatskoj gospodin Wilfried Buchhorn te predstavnik Delegacije EU u Hrvatskoj, gospodin Paolo Berizzi izrazili su optimizam voljom svih dionika u poboljšanju Zakona i prakse, pozivajući na stalni «monitoring» njegove primjene jer samo postojanje Zakona nije garancija da građani od njega imaju koristi.

U raspravi su se čule i kritike organizacija civilnog društva na postupanje državnih službenika prema građanima, na što je gospodin Kristijan Turkalj, ravnatelj Uprave za Europsku uniju i međunarodnu suradnju Ministarstva pravosuđa pozvao prisutne da mu dostave podatke o konkretnim situacijama kako bi se ubuduće izbjegle bilo kakve neugodnosti za građane.

Iako se po završetku Konferencije, a što je bilo predviđeno, sudionici nisu uspjeli usuglasiti o jedinstvenom tekstu prijedloga za poboljšanje sustava, kao zajedničko nameće se potreba daljnje međusobne suradnje na jačanju svijesti o njegovu postojanju i mogućnostima koje pruža, a poglavito na daljnjem usavršavanju državnih službenika, pripadnika organizacija civilnog društva koje se bave pružanjem pravne pomoći i odvjetnika. Nužno je provoditi upravne i stručne nadzore nad njihovim radom kao što je nužno i da sudovi ujednače praksu oko dosuđivanja paničnih troškova odvjetnicima.

Problem koji se pojavio u primjeni Zakona a vezan je uz tumačenje «egzistencijalnog pitanja», obzirom na teško gospodarsko i socijalno stanje u kojima žive građani Hrvatske i radi ujednačavanja prakse postupanja, mogao bi se riješiti taksativnim navođenjem postupaka u kojima se besplatna pravna pomoć neće odobriti (kao što je slučaj u postupcima koji se vode radi klevete u Ujedinjenom kraljevstvu).Proceduru ostvarivanja prava bi svakako trebalo pojednostavniti, ali i pronaći način ispitivanja zadovoljstva korisnika pruženom pomoći.

Povećanje boda za naknadu sa 2 Kune na 3 ocijenjeno je nedovoljnim, no analiza Ministarstva pravosuđa pokazuje kako bi se u okviru raspoloživih sredstava bod mogao povećati i na 5 Kuna.

Trebalo bi i redefinirati izbor članova te način djelovanja Povjerenstva za pravnu pomoć te u Vladinu Izvješću o ostvarivanju prava na pravnu pomoć ugraditi evaluaciju o konkretnim slučajevima, zaključeno je također.